Povijest Centra

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata kriminalističke istrage vodilo je javno tužilaštvo, a ondašnji javni tužilac više je puta inzistirao na tome da je suzbijanje kriminaliteta potrebno postaviti na znanstvene osnove. Vjerovalo se da bi realizacija takvog pristupa dovela do veće učinkovitosti u suzbijanju kriminaliteta te veće objektivnosti i humanosti pri utvrđivanju činjenica. U godišnjim izvještajima ondašnjeg Istražnog odjeljenja Javnog tužilaštva Hrvatske može se vidjeti razrada takvih ideja, no ipak u skromnom opsegu jer još nije bilo jasno kojim bi se metodama i sredstvima to postiglo. Zbog isključivanja javnoga tužilaštva iz neposrednog vođenja istrage te nedostatnog i nerazvijenoga kadra sudaca istražitelja, glavni teret istraživanja (očevida i istrage) prenosi se na Službu unutrašnjih poslova. To je zahtijevalo odgovarajuću reorganizaciju i dodatne napore te službe. Tijekom 1952. godine u ondašnjem Ministarstvu unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske također se spoznalo da se pristup problemu suzbijanja kriminaliteta mora postaviti na znanstvene osnove te je u jesen 1952. donesena odluka o osnivanju Ureda za kriminološka ispitivanja. Osnivanje ureda povjereno je dr. Tomislavu Markoviću (na slici). Zadaća je Ureda bilo stvaranje uvjeta za uvođenje suvremenijih kriminalističkih metoda i ispitivanja fenomena kriminaliteta, a cilj je bio uspješnije suzbijanje kriminaliteta.

Tako je, kao Ured za kriminološka ispitivanja, formalno 1. siječnja 1953. osnovan današnji Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“. U to vrijeme, Ured je bio samostalna jedinica Državnoga sekretarijata za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske te prva specijalizirana jedinica za kriminalistička ispitivanja i vještačenja i kriminološka istraživanja u bivšoj Jugoslaviji. Godine 1967. republičkim Zakonom o unutrašnjim poslovima djelomično je izmijenjen status Ureda i on prelazi u Zavod za kriminalistička vještačenja i kriminološka istraživanja. Koncem osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća gubi se status Zavoda i on postaje Centar za kriminalistička vještačenja i ispitivanja. Od 2008. godine Centar djeluje pod sadašnjim nazivom Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.

Centar nosi naziv Ivana Vučetića, Hrvata koji je 1891. godine u tadašnjoj argentinskoj policiji prvi u svijetu ustanovio sistematiku desetoprstne daktiloskopske zbirke, koja kao opći forenzički pojam u svijetu egzistira pod nazivom "Vucetichissimo".

Svoju moderniju povijest Centar započinje pisati početkom devedesetih godina prošloga stoljeća raspadom bivše države i osamostaljenjem Republike Hrvatske. U tom trenutku vještaci dotadašnjega Centra za kriminalistička vještačenja (CKV, kako ga i danas mnogi zovu), kao najkompetentniji za forenzična istraživanja i vještačenja, bili su angažirani diljem Hrvatske jer je u to vrijeme u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj bilo napretek svakodnevnog ratnoga kriminala. Primjerice u muzeju i zbirci vatrenog oružja Centra možete pronaći ostatke granate zrak-zemlja ispaljene iz zrakoplova JNA prilikom raketiranja Banskih dvora 1991. godine Ti eksponati nalaze se upravo u muzeju Centra zbog jednostavnog razloga ― očevid i vještačenje radili su vještaci Centra za kriminalistička vještačenja. U istom muzeju možete pronaći i ostatke helikoptera promatrača Europske zajednice srušenog nedaleko od Novog Marofa; uz stručnu pomoć vještaka Centra dokazano je da je srušen raketom JNA proizvodnje. Centar se iznimno ponosi ovim dijelom svoje povijesti pa ta sjećanja, zapisi i materijalni dokazi zauzimaju posebno mjesto u Centru.