Neposredno nakon završetka
Drugoga svjetskog rata, kriminalističke istrage bile su u nadležnosti javnog tužilaštva. Tadašnji javni tužilac više je puta naglašavao potrebu za znanstvenim pristupom u suzbijanju kriminaliteta, vjerujući da će takav pristup osigurati veću učinkovitost, objektivnost i humanost u utvrđivanju činjenica.
Iako su godišnji izvještaji Istražnog odjeljenja Javnog tužilaštva Hrvatske sadržavali razradu tih ideja, njihova je provedba bila ograničena zbog nepostojanja jasnih metodoloških i operativnih rješenja. Isključenjem tužilaštva iz neposrednog vođenja istraga, a uslijed nedostatnog broja i nedovoljno osposobljenih istražnih sudaca, glavni teret istraga (uključujući očevid) prenesen je na Službu unutarnjih poslova, što je zahtijevalo reorganizaciju i dodatne resurse.
U jesen 1952. godine u tadašnjem Ministarstvu unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske prepoznata je potreba da se kriminalitetu pristupi sustavno i znanstveno, te je donesena odluka o osnivanju Ureda za kriminološka ispitivanja. Osnivanje je povjereno dr. Tomislavu Markoviću.
Zadaća novoosnovanog Ureda bila je stvaranje uvjeta za uvođenje suvremenih kriminalističkih metoda i sustavno ispitivanje fenomena kriminaliteta s ciljem njegova učinkovitijeg suzbijanja.
Ključne godine razvoja
Formalno je osnovan Ured za kriminološka ispitivanja, kao samostalna jedinica pri Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Hrvatske. Bio je to prvi specijalizirani ured za kriminalistička vještačenja i kriminološka istraživanja u bivšoj Jugoslaviji.
Donosi se Uredba o organizaciji i radu DSUP-a kojom se u člancima 47.-49. regulira status Ureda.
Republički Zakon o unutrašnjim poslovima SRH (članak 16.) mijenja status Ureda koji postaje Zavod za kriminalistička vještačenja i kriminološka istraživanja. Zavod djeluje kao samostalna radna i samoupravna jedinica, a njegovi zadaci definirani su pravilnikom objavljenim u Narodnim novinama (br. 9/1969). Sjedište Zavoda bilo je u Runjaninovoj 2, Zagreb.
Zavod postaje Centar za kriminalistička vještačenja i ispitivanja.
Tijekom Domovinskog rata vještaci Centra bili su aktivno uključeni u dokumentiranje i vještačenje ratnog kriminala. U zbirci Centra i danas se čuvaju ostaci zrakoplovne granate ispaljene na Banske dvore te dijelovi helikoptera promatračke misije EZ srušenog pokraj Novog Marofa, koje su vještačili upravo stručnjaci Centra.
Centar seli u novu zgradu na Kustošiji i mijenja naziv u Centar za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“.
Centar postaje punopravni član ENFSI-ja (European Network of Forensic Science Institutes), mreže nacionalnih forenzičnih instituta Europe.
Centar dobiva današnji naziv: Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.
Centar postaje nastavna i znanstvena baza Sveučilišta u Splitu.
Laboratoriji Centra postaju akreditirani prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2007.
Centar postaje nastavna i znanstvena baza Sveučilišta u Zagrebu.
Centar je upisan u Popis pravnih osoba za obavljanje sudskih vještačenja pri Županijskom sudu u Zagrebu.
Dobiva dopusnicu za obavljanje znanstvene djelatnosti u području biomedicine i zdravstva te sklapa sporazum o suradnji s Institutom „Ruđer Bošković“.
Centar ponovno uspješno provodi akreditaciju sukladno zahtjevima nove norme HRN EN ISO/IEC 17025:2017.
Ime koje nosi naslijeđe
Centar s ponosom nosi ime Ivana Vučetića, Hrvata koji je 1891. godine u argentinskoj policiji prvi u svijetu uspostavio desetoprstni daktiloskopski sustav identifikacije. Taj sustav, poznat kao Vucetichissimo, temelj je moderne daktiloskopije i primjenjuje se diljem svijeta.
