FOTO: Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić"
Forenzična analiza dokumenata, kao znanstvena disciplina, razvila se početkom 20. stoljeća iz potrebe pravosudnoga sustava za utvrđivanjem vjerodostojnosti dokumenata u dokazne svrhe, primjenom znanstvenih postupaka i analitičkih ispitivanja, a koja redovito obuhvaća analizu i usporedbu spornoga dokumenta ili nekog njegova dijela s nespornim dokumentom ili poznatim uzorkom.
Početci forenzične analize dokumenata vezuju se uz vještake pojedince, a prvi znanstveni laboratoriji osnivaju se tek tridesetih godina prošloga stoljeća. Vještačenja rukopisa i dokumenata na području bivše Jugoslavije osobito su se razvila u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, usporedo s razvojem kriminalističke tehnike. Ona se provode od samog osnutka tadašnjeg Ureda za kriminološka ispitivanja u Zagrebu 1953. godine pa sve do danas. Godine 1998. vještaci za rukopise i dokumente Centra postaju punopravni članovi dviju radnih grupa ENFSI-a, i to Europske radne grupe vještaka za dokumente (EDEWG) i Europske radne grupe vještaka za rukopise (ENFHEX).
Laboratorij za vještačenje rukopisa i dokumenata opremljen je najsuvremenijom instrumentalnom opremom kakvom raspolažu renomirani forenzični instituti u Europi i svijetu, poput video-spektralnoga komparatora, stereomikroskopa i stereomikroskopa s UV-modulom, polarizacijskog stereomikroskopa s 3D softverom, uređaja za elektrostatsku detekciju utisnutih tragova (ESDA), vizualizatora magnetskih svojstava tinti i tonera, čitača magnetskih kartica i RFID čitača.
Osim vještačenja rukopisa i dokumenata, od 1995. godine do početka 2009. godine u Laboratoriju su se provodila i vještačenja novca strane valute, a potom je navedene poslove vještačenja preuzela Hrvatska narodna banka.
Vještačenje rukopisa
Forenzična analiza rukopisa i potpisa stručno je utvrđivanje podrijetla nekog rukopisa i potpisa, odnosno identifikacija njegova autora. Pri vještačenju se koriste nedestruktivne metode ispitivanja rukopisa ili potpisa koje se temelje na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa ili potpisa, na proučavanju detalja uporabom optičkih instrumenata (video-spektralni komparator i stereomikroskop) te na usporedbi utvrđenih elemenata rukopisa ili potpisa spornog materijala u odnosu na nesporni materijal.
Metode ispitivanja rukopisa i potpisa akreditirane su prema međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC 17025. Valja napomenuti da navedena ispitivanja rukopisa i potpisa ne uključuju grafologiju -pseudoznanstvenu disciplinu kojom se temeljem rukopisa utvrđuje karakter osobe.
Materijal vještačenja rukopisa i potpisa obuhvaća raznovrsne dokumente, poput oporuka, ugovora, čekova i slipova, anonimnih pisama i prijetećih poruka, raznih potvrda, punomoći, oproštajnih pisama te javnobilježničkih upisnika.
Ovisno o kvaliteti i kvantiteti dostavljenog materijala vještačenja, nakon provedenog vještačenja donosi se mišljenje koje može biti izraženo kao decidirano mišljenje ili mišljenje u stupnjevima vjerojatnosti (vrlo vjerojatno - gotovo sigurno, vrlo vjerojatno, vjerojatno i dolazi u obzir).
Za kvalitetnu analizu potrebno je cjelokupni materijal vještačenja dostaviti u izvornom obliku te ga je potrebno jasno specificirati u nalogu za vještačenje. Preslike spornog materijala nisu odgovarajući materijal za vještačenje jer onemogućavaju sigurnu identifikaciju skriptora pa se vještačenje takvog materijala provodi jedino u slučajevima kada izvornici nisu dostupni (uz napomenu da se u tom slučaju mišljenja izražavaju u stupnjevima vjerojatnosti, a ne kao decidirana). Također, nesporni materijal treba biti dostavljen u dovoljnoj količini koja omogućava utvrđivanje svih varijacija u rukopisu ili načinu potpisivanja neke osobe te mora vremenski odgovarati spornom materijalu.
Isto tako, postoje slučajevi u kojima nije moguća sigurna identifikacija skriptora (na primjer kod iskrivljavanja tiskanih slova - kutni ili valoviti rukopis, kao i kod vrlo jednostavnih parafnih potpisa) jer takvi rukopisi i potpisi ne sadržavaju rukopisne individualnosti potrebne za identifikaciju skriptora. Za identifikaciju skriptora anonimnih i pseudonimnih pisama na raspolaganju nam je i Zbirka anonimnih pisama.
Vještačenje dokumenata
Materijal vještačenja dokumenata obuhvaća raznovrsne javne isprave, poput identifikacijskih i putnih isprava, vozačkih dozvola i dokumentacije motornih vozila, izvoda iz matičnih knjiga, domovnica, svjedodžbi, diploma, ali i ostale vrste dokumenata, kao što su državni biljezi, znakovi za vrijednost, mjenice te privatnih isprava poput ugovora, oporuka, anonimnih pisama i drugo.
Ovisno o vrsti materijala i cilju vještačenja, vještak određuje koje će od dostupnih metoda ispitivanja koristiti prilikom provođenja postupka vještačenja. Vještačenje dokumenata primarno se provodi primjenom nedestruktivnih metoda ispitivanja, no, u iznimnim slučajevima mogu se primijeniti i destruktivne metode koje uključuju kemijske analize tinti sredstava za pisanje, tinti pečata, ink-jet tinti i tonera primjenom FTIR i Raman spektroskopije te HPLC-MS i TD/PY-GC/MS metoda.
Prilikom vještačenja dokumenata primjenjuju se niže navedene nedestruktivne metode koje su akreditirane sukladno međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC 17025.
Metoda
ispitivanja zaštićenih dokumenata primjenjuje se prilikom utvrđivanja vjerodostojnosti obrazaca zaštićenih dokumenata, klasificiranja krivotvorenih dokumenata te za utvrđivanje jesu li određeni materijali i oprema korišteni za izradu krivotvorenih dokumenata. Kao komparativni materijal koriste se uzorci nespornih obrazaca zaštićenih dokumenata država Europe i svijeta, pohranjeni u Zbirci originalnih dokumenata, a u slučajevima njihove nedostupnosti, vještacima su na raspolaganju opisi zaštićenih isprava dostupni u relevantnim europskim i međunarodnim bazama podataka. Centar posjeduje i Zbirku krivotvorenih dokumenata u koju se pohranjuju relevantni uzorci krivotvorina radi praćenja pojavnih oblika krivotvorenja dokumenata.
Metoda
utvrđivanja tehnika izrade dokumenata provodi se u slučajevima kad je potrebno utvrditi tehniku izrade spornih dokumenata te ukoliko je potrebno utvrditi jesu li sporni materijal ili oprema korišteni za izradu krivotvorenih dokumenata. Referentni materijal za ova ispitivanja pohranjen je u Zbirci uzoraka tehnika izrade dokumenata.
Metodom
ispitivanja pečata i otisaka pečata utvrđuje se vjerodostojnost spornih pečata i otisaka pečata. Ispitivanja se provode usporedbom spornog s nespornim materijalom te se mišljenje donosi temeljem utvrđenih podudarnosti ili razlika u općim i posebnim (individualnim) karakteristikama spornih i nespornih otisaka pečata. Za potrebe ovih ispitivanja oformljene su Zbirke originalnih i krivotvorenih otisaka pečata.
Metoda
nedestruktivne analize papira primjenjuje se kada je potrebno utvrditi vjerodostojnost zaštićenih papira, utvrditi potječu li papiri iz istog izvora te u slučajevima kad je potrebno izvršiti mehaničko uklapanje dvaju ili više izrezanih ili istrgnutih fragmenata papira radi utvrđivanja jesu li sporni fragmenti bili dijelom jednog (istog) lista papira.
Metoda
NIR apsorpcije i refleksije primjenjuje se pri ispitivanju apsorpcijskih i refleksijskih svojstava dokumenata (tinti i papira) u području bliskog IR spektra (NIR) koji obuhvaća valne duljine od 700 nm do 1000 nm. Navedena se metoda koristi za ispitivanje i usporedbu tinti i papira, za utvrđivanje mehaničkog i/ili kemijskoga brisanja, prepravljanja ili dopisivanja podataka u dokumentu.
Metoda
luminiscencije primjenjuje se u ispitivanju luminiscentnih svojstava dokumenta (fluorescencije i fosforescencije). Ispitivanje luminiscentnih svojstava obično se koristi za ispitivanje i usporedbu papira, zaštićenih tiskarskih tinti, tinti sredstava za pisanje, za utvrđivanje mehaničkih ili kemijskih brisanja, prepravljanja ili dopisivanja podataka te pojedinih utisnuća (poput onih na NCR-papiru samokopirajućih blokova).
Metoda
utvrđivanja preinaka sadržaja na dokumentima primjenjuje se za utvrđivanje jesu li na dokumentu izvršene preinake sadržaja koje mogu nastati mehaničkim i/ili kemijskim brisanjem, prekrivanjem ili prepravljanjem prvobitnog sadržaja dokumenta i slično. Primjeri preinaka sadržaja na dokumentima su izmjena datuma valjanosti na prometnoj dozvoli, naknadno dodavanje dijela teksta na kupoprodajnom ugovoru i slično. U pojedinim slučajevima nije moguće utvrditi jesu li tragovi oštećenja na spornom dokumentu posljedica namjernog brisanja prvobitnog sadržaja ili su posljedica neadekvatnog držanja i nošenja spornog dokumenta.
Prilikom vještačenja dokumenata vještacima su na raspolaganju i druge metode ispitivanja, poput ispitivanja otisaka pisaćih strojeva, ispitivanja utisnutih tragova te ispitivanja ukriženih poteza.
Metoda
ispitivanja pisaćih strojeva provodi za radi utvrđivanja je li sporni tekst napisan na određenom pisaćem stroju, jesu li dva ili više teksta napisana uporabom jednog (istog) stroja, kao i je li na spornom dokumentu izvršena interpolacija dijela teksta uporabom istog ili različitog pisaćeg stroja. Za određivanje vrste i marke pisaćega stroja korištenog za pisanje nekog teksta koriste se nesporni uzorci otisaka različitih pisaćih strojeva pohranjeni u Zbirki otisaka pisaćih strojeva.
Metoda
ispitivanja utisnutih tragova najčešće se primjenjuje prilikom ispitivanja anonimnih ili pseudonimnih pisama radi pronalaženja i vizualizacije mogućih latentnih utisnuća na papiru koji bi mogli koristiti pri otkrivanju izvora pisama, a do kojih može doći uslijed mehaničkog pritiska sredstava za pisanje ili poluga pisaćega stroja na papir ili papire koji su bili postavljeni iznad ispitivanog papira.
Metoda
ispitivanja ukriženih poteza primjenjuje se radi utvrđivanja redoslijeda nastanka ukriženih poteza, ali samo u sustavu ukriženih poteza tinte kemijske olovke i suhog tonera na papiru.
Jedno od često postavljanih pitanja vještacima za rukopise i dokumente jest mogućnost utvrđivanja starosti dokumenta. Unatoč mnogobrojnim istraživanjima provedenima na tom području posljednjih desetljeća, trenutačno u svijetu ne postoje pouzdane metode utvrđivanja starosti dokumenta pa tako ni Centar ne posjeduje razrađene metode za utvrđivanje starosti papira, tinte sredstva za pisanje kojim je ispisan sporni rukopis ili potpis, otiska pečata na dokumentu i slično.
Popis akreditiranih metoda:
- Ispitivanje zaštićenih dokumenata
- NIR apsorpcija i refleksija
- Luminiscencija
- Ispitivanje pečata i otisaka pečata
- Utvrđivanje tehnika izrade dokumenata
- Nedestruktivna analiza papira
- Utvrđivanje preinaka sadržaja na dokumentima
- Ispitivanje i usporedba rukopisa
- Ispitivanje i usporedba potpisa
